Protuprovalni i protuprepadni sustavi

Download kataloga proizvoda - Protuprovalni i protuprepadni sustavi - PDF format

NOVE TEHNOLOGIJA OMOGUĆAVAJU VIŠEZONSKU ZAŠTITU OD KRIMINALA

Provale i razbojništva najviše ugrožavaju sigurnost

Gotovo nema dana kada u dnevnom tisku ne vidimo napise o počinjenim provalama i razbojništvima koji su Kaznenim zakonom svrstana u kaznena djela protiv imovine. Za bolje shvaćanje načina kako se štititi od tih kaznenih dijela treba ustanoviti koja je među njima razlika. Razbojništvo podrazumijeva upotrebu sile protiv neke osobe ili prijetnju da će izravno napasti njezin život s namjerom protupravnog prisvajanja tuđe pokretne stvari. U vrijeme razbojništva u objektu napada prisutne su nedužne osobe - djelatnici i stranke - od kojih se, uz prijetnju najčešće vatrenim oružjem, zahtjeva da predaju novae. Provala je Kaznenim zakonom opisana kao teška krađa „obijanjem, provaljivanjem ili drugim savladavanjem većih prepreka da dođe do stvari iz zatvorenih zgrada, soba, blagajna, ormara ili drugih zatvorenih prostorija“. Za razliku od razbojništava, provale se najčešće događaju kada u objektu nema drugih osoba. Opisana osnovna razlika između provala i razbojništava izravno utječe na to koji tipovi objekata su češća meta nekog od njih.

Provale u 2007. godini (MUP RH)
Mjesto počinjenja Broj
Kuće i stanovi 3.094
Motorna vozila 3.463
Trgovine 2.191
Kiosci 1.149
Ugostiteljski objekti 1.646
Škole i vrtići 240
Ostali objekti 7.465
Ukupno 19.248
Šteta u kn 306.242.502

Razbojništva u 2007. godini (MUP RH)
Mjesto počinjenja Broj
Ulica / Otvoreni prostor 283
Trgovina 220
Kladionice 216
Ostalo 201
Kiosk 73
Benzninske postaje 54
Kuće i stanove 43
Pošte 33
Mjenjačnice 25
Stambene zgade 24
Banke 9
Ukupno 1.181
Šteta u kn 22.034.302

Porast primjene vanjske zaštite

Unatoč tome što se sustavi protuprovale primjenjuju znatno duže od ostalih sustava tehničke zaštite (npr. videonadzora ili kontrole pristupa) njihova zastupljenost na tržištu prema podacima iz Security Sales Integration izvještaja za 2007. godinu iznosi čak 18%. Najviše raste potražnja za sustavima kontrole pristupa, integriranim sustavima i vanjskom zaštitom. Sustavi vanjske zaštite namijenjeni su detekciji i otkrivanju neželjenih događaja u najranijoj fazi, već na prilazu objektu štićenja tako da imaju istu suštinsku funkciju kao i sustavi protuprovale, a njihov zajednički udio na tržištu je najveći i iznosi čak 24%. Trend je zaštitu objekata provoditi u četiri zone: Okolna vanjska zaštita; Vanjska zaštitna pregrada; Unutarnja zaštitna pregrada i Unutarnja zaštita.

Primjena novih tehnologija

Primjena novih tehnologija u sustavima protuprovale značajno doprinosi povećanju mogućih funkcija sustava a time i broju korisnika tehničke zaštite. Bežične tehnologije sve su pouzdanije i zadnjih godina je izvedeno čak 45% bežičnih instalacija od kojih je 20% isključivo bežično. Veoma je porasla i primjena IP tehnologija koja omogućava povezivanje sustava tehničke zaštite sa informatičkim sustavima. Takva povezanost bitan je čimbenik smanjivanja troškova korisnika i to i investicijskih (u opremu i uređaje) i troškova održavanja. Za komunikaciju se sve više koriste i GSM komunikatori koji koriste GPRS kanale za IP dojavu na prijemnik dojavnog centra čime se omogućuje nadzirana komunikacija, isto kao i primjenom žičanih IP komunikatora.

GLAVNA FUNKCIJA SUSTAVA ZAŠTITE JE ODVRATITI KRIMINALCA OD NJEGOVOG NAUMA

Željena funkcija sustava Učinak na potencijalnog počinitelja kaznenog djela Sustav tehničke zaštite koji omogućava željenu funkciju
odvraćanje počinitelja odustajanje od počinjenja kaznenog djela integrirani podsustavi protuprepada, kontrole pristupa i video nadzora
rano otkrivanje počinitelja odustajanje u samom početku počinjenja kaznenog djela cenralizirani sustavi protuprepada i kontrole pristupa
uzbunjivanje počinitelja i interventnih ekipa skraćivanje trajanja prepada ili provale integrirani sustavi protuprovale, protuprepada, vatrodojave, kontrole pristupa, video nadzora
usporavanje počinitelja naknadno odustajanje kontrola pristupa i zaprečavanje
intervencija zaštitarske ekipe skraćivanje trajanja prepada ili provale integriran i centralizirani dojavni sustav
identifikacija počinitelja strah od sankcija za počinjeno kazneno djelo digitalno snimanje

Kriminalci biraju nezaštićene objekte za napad

Protuprovalni i protuprepadni sustavi već se godinama koriste kao uspješna mjera prevencije kaznenih djela provale i razbojništva. Ta dva sustava se na objekte na kojima je realna opasnost od oba tipa kaznenih djela ugrađuju kao jedan i korisnici ih tijekom boravka u objektu koriste kao protuprepadani sustav, a kada u objektu nema nikoga, aktiviraju protuprovalni sustav. Oba sustava važan su čimbenik ostvarivanja gotovo svih ciljeva korisnika sustava tehničke zaštite. Njima se postiže odvraćanje, rano otkrivanje, uzbunjivanje i usporavanje počinitelja te uzbunjivanje i intervencija zaštitarskih ekipa. Najvažnije funkcija ovog sustava je odvraćanje počinitelja kaznenih djela - oni biraju nezaštićena i slabije zaštićena mjesta kao objekte napada.

Tiha dojava skraćuje trajanje razbojništava

Bitna funkcija protuprovalnog sustava je lokalno uzbunjivanje pomoću sirene postavljene na teško dostupno mjesto na štićenom objektu (najčešće na fasadi). Zvuk sirene uzbunit će prisutne u blizini objekta u koji se pokušava provaliti (susjede) i provalnika. Kada se želi utjecati na kazneno djelo razbojništva - prepada - prilikom koje počinitelj pokušava doći do plijena u vrijeme u kojem su u prostoru prisutni ljudi (npr. djelatnici i klijenti kladionice) potrebno je koristiti protuprepadni sustav zaštite. Pomoću posebnih tipkala ili šina djelatnici mogu alarmirati zaštitarsku ekipu i pozvati ih na interveniraju bez uzbunjivanja počinitelja kaznenog djela. Budući da počinitelji najčešće pri prepadu koriste oružje kojim prisiljavaju druge da im daju novae važno je dodatno ne povećavati njihov stres oglašavanjem sirene kako se ne bi dogodilo da oružje i upotrijebe. Aktiviranjem protuprepadnog sustava zaštitarskim se ekipama signalizira da je u tijeku razbojništvo i da trebaju intervenirati i obavijestiti policiju, a razbojništva traju sve kraće upravo zato što razbojnici znaju za mogućnost tihe dojave i uzbunjivanja zaštitarskih ekipa.

Popust na premije osiguranja za one koji štite svoju imovinu

Kako bi svoju imovinu osigurali mnogi korisnici odlučuju se za sklapanje police osiguranja kojom im se jamči naknada štete u slučaju nekog štetnog događaja. Važno je znati da većina osiguravajućih društava daje značajne popuste na premiju osiguranja onim korisnicima koji su uložili u neki vid zaštite, a neke tipove objekata ne žele zaštititi od rizika provale i razbojništva ako nisu zaštićeni sustavima tehničke i mehaničke zaštite.

Faze provedbe tehničke zaštite:

1.  snimka postojećeg stanja štićenog objekta i analiza problema s ocjenom
2.  izradba prosudbe ugroženosti
3.  izradba sigurnosnog elaborata
4.  definiranje projektnog zadatka
5.  projektiranje sustava tehničke zaštite
6.  izvedba sustava tehničke zaštite
7.  stručni nadzor nad izvedbom radova
8.  obavljanje tehničkog prijama sustava tehničke zaštite
9.  održavanje i servisiranje sustava tehničke zaštite
10. uporaba sustava tehničke zaštite

PROPISI ŠTITE KORISNIKE, A IZVOĐACI RADOVA MORAJU SE NEPRESTANO STRUČNO USAVRŠAVATI

Samo ovlaštene tvrtke smiju obavljati poslove tehničke zaštite

Korisnici alarmnih sustava u Hrvatskoj zaštićeni su na nekoliko načina. Sva oprema koja se stavlja u promet na našem tržištu mora biti certificirana od za to ovlaštene državne institucije i usklađena s hrvatskim normama. U Hrvatskoj je na snazi Zakon o privatnoj zaštiti te niz propisa kojima se dodatno regulira djelatnost privatne zaštite, odnosno tehničke zaštite u koju spadaju i sustavi protuprovale i protuprepada. Najvažnije je istaknuti da je na snazi sustav prema kojem sve tvrtke i sve osobe koje se bave zaštitarstvom moraju od Ministarstva unutarnjih poslova ishoditi posebnu licencu za bavljenje torn djelatnošću.

Deset faza provedbe tehničke zaštite

Najvažniji propis je Pravilnik o uvjetima i načinu provedbe tehničke zaštite. Njime je definirano deset faza provedbe tehničke zaštite, kvaliteta opreme koja se smije ugrađivati, obveza izdavanje potvrde da je sustav tehničke zaštite napravljen sukladno Pravilniku te sadržaj i izdavanja Zapisnika o tehničkom prijemu sustava. Za korisnike je posebno važno da imaju i obvezu redovitog održavanja sustava tehničke zaštite.

Poseban zakon obvezuje novčarske institucije na provedbu mjera zaštite

Zakonom o minimalnim mjerama zaštite u poslovanju gotovim novcem i vrijednostima razni se tipovi novčarskih institucija (banke, mjenjačnice, kladionice, casina, automat klubovi, poštanski uredi, uplatna mjesta Hrvatske lutrije, bankomati) obvezuju na ugradnju sustava protuprovale i protuprepada, a u skladu s propisima koji reguliraju zaštitarsku djelatnost.

Prosudba ugroženosti je temelj određivanja mjera zaštite

Korisnicima sustava tehničke zaštite važno je znati kako je Pravilnikom o uvjetima i načinu provedbe tehničke zaštite propisana obveza izrade prosudbe ugroženosti za svaki objekt štićenja i njegovo svrstavanje u jednu od šest kategorija ugroženosti te su propisane obvezne mjere zaštite za svaku od kategorija. U čak pet kategorija obvezno je koristiti protuprovalni sustav. Hrvatski ceh zaštitara, strukovna udruga koja okuplja eminentne tvrtke koje se bave privatnom zaštitom, nizom preporuka pomaže korisnicima u izboru načina štićenja. Posebno je značajna Preporuka Ceha za kvantifikaciju prosudbe ugroženosti - instrumentarij koji omogućava jasnu, usporedivu i provjerljivu analizu čimbenika ugroženosti i čimbenika sigurnosti.

0 osposobljenosti izvođača ovisi kvaliteta sustava tehničke zaštite

Svi koji se u Hrvatskoj bave poslovima tehničke trebaju imati minimalno srednju stručnu spermu tehničkog usmjerenja, a kako bi ishodili osobno dopuštenje trebaju pri stručnoj komisiji MUP-a položiti ispit za zaštitara tehničara kojim je obuhvaćeno poznavanje sredstava tehničke zaštite i propisa kojih se u radu trebaju pridržavati. U vrijeme u kojem se tehnologije na kojima se baziraju sustavi tehničke zaštite ubrzano mijenjaju takva jednom stečena znanja nisu dovoljna za kvalitetno izvođenje sustava tehničke zaštite zauvijek, nego je neprestano stručno usavršavanje neophodno. Poteškoća je u tome što institucionaliziranih oblika permanentnog stručnog usavršavanja nema, a i količina dostupne stručne literature je mala.

REDOVITIM ODRŽAVANJEM I VERIFIKACIJOM ALARMA SMANJUJU SE TROŠKOVI EKSPLOATACIJE SUSTAVA PROTUPROVALE

Dojavni centri nude intervenciju, a centri tehničkog nadzora informaciju

Za mnoge korisnike alarmnih sustava lokalno uzbunjivanje (sirena) ne predstavlja dovoljnu mjeru zaštite te se odlučuju za dojavu signala alarma zaštitarskim dojavnim centrima. U slučaju alarma interventna ekipa izlazi na štićeni objekt i stvarno utvrđuje o kakvom se problemu radi te izvješćuje korisnika i prema potrebi policiju. Korisnici koji ne žele usluge intervencije, a žele osigurati punu ispravnost i funkcionalnost svog alarmnog sustava mogu nadzirati njegovu ispravnost korištenjem usluge Centralnog tehničkog nadzora koji korisnicima jamči uvid u ispravnost sustava (npr. niski napon akumulatora, prekid napajanja, prekid u liniji detekcije i si.) i u ispravnost njegova korištenja (npr. uključuju li djelatnici alarmni sustav). Ispravnost sustava tehničke zaštite presudna je za njegovu efikasnost.

Smanjivanjem lažnih alarma smanjuju se troškovi

Lažni alarmi predstavljaju velik problem cijele industrije jer mnogi potencijalni korisnici strahuju od neugodnosti Hi čak, ako imaju namjeru svoj alarmni sustav spojiti na dojavni centar, troškova zbog nepotrebnih intervencija. Proizvođači alarma zato su iznimno puno vremena i sredstava uložili u rješavanje tog problema i lažni su alarmi smanjeni zahvaljujući testiranju uređaja, novim tehnologijama, edukaciji, redovitom održavanju i periodičnom testiranju sustava. Primanje i izlazak na intervenciju uzrokovano lažnim alarmom uzrokuje velike troškove zaštitarima zbog potrebe za većim resursima u ljudstvu i u opremi. Te troškove zaštitari kompenziraju naplaćivanjem vlasniku objekta intervencija zbog lažnih alarma, ali to nije dobro rješenje niti za jednu stranu. Dodatno, zakon propisuje obavještavanje policije u slučaju alarm pa u slučaju učestalog pozivanja od strane dojavnog centra niti policija više ne želi reagirati ili dojavni centar više niti ne poziva policiju.

Verifikacija signala alarma

Kako bi se broj lažnih alarma smanjio potrebna ja kvalitetna edukacija korisnika i primjena modernih tehnologija koje omogućavaju provjeru alarma. Slijedna detekcija moguća je ako se prostor štiti sa dva Hi više detektora te ako je uvjetovano da se oba detektora moraju aktivirati po određenom redoslijedu kako bi se aktivirao alarm. Dostupni su i detektori koji u sebi sadrže dva senzora sa dva nezavisna područja detekcije te je potrebno da oba područja budu aktivirana za generiranje alarma. Ako se na protuprovalni sustav doda audio međusklop i audio jedinice s mikrofonima i zvučnicima operater u dojavnom centru može odmah nakon primitka signala alarma provesti audio provjeru i čuti što se događa u prostoriji u kojoj se aktivirao alarm Hi u nekoj drugoj prostoriji u blizini. Najnapredniji način provjere signala alarma jest videoverifikacija putem softvera ABSistemDC(NG) - integracijom alarmnog sustava sa sustavom videonadzora putem modula video verifikacije omogućeno je da se u trenutku prijema signala alarma, ako je na određenoj zoni spojena kamera, automatski podigne slika s kamere na zaslonu monitora u zaštitarskom dojavnom centru pa operater može provjeriti je li alarm bio lažan ili ne.

Uzroci lažnih alarma

Časopis Security Sales and Integration već dugi niz godina provodi istraživanja o uzrocima lažnih alarma u SAD-u. Rezultati njihovih istraživanja za 2007. godinu ukazuju da je najviše lažnih alarma uzrokuju sami korisnici nepravilnim rukovanjem protuprovalnim sustavom prilikom njegova uključivanja Hi isključivanja, ostavljanjem prozora Hi vrata otvorenima. Dio lažnih alarma uzrokuju vremenske neprilike i kućni ljubimci. Najmanje lažnih alarma uzrokovano je kvarom opreme Hi pogrešnim instaliranjem sustava. Važno je, dakle, korisnicima sustava pomoći da nauče ispravno koristiti i redovito održavati sustave tehničke zaštite kako bi se broj lažnih alarma i dalje smanjivao u budućnosti.

OSNOVNI DIJELOVI SUSTAVA PROTUPROVALE



Alarmne centrale

Svaki se sustav protuprovale u osnovi sastoji od alarmne centrale, upravljača, napajanja, različitih detektora te uređaja za signalizaciju i komunikaciju. Centrala ima funkciju obrade primljenih signala s detektora i aktiviranja uređaja za signalizaciju i komunikaciju. Alarmna centrala ima ograničen broj ulaza za detektore koji se nazivaju zone i služe za identifikaciju područja u kojem se alarm dogodio pa se centrala i odabire ovisno o veličini sustava, odnosno potrebnom broju zona i funkcionalnostima. Svaka se zona može nezavisno programirati ovisno o funkciji detektora koji je na tu zonu spojen. Novije centrale imaju ugrađen digitalni komunikator koji omogućava slanje alarmne informacije u dojavni centar zaštitara preko telefonske linije. Na centralu se mogu spojiti razni zvučni ili svjetlosni signalizatori koji omogućuju lokalnu signalizaciju alarma. Da bi instalater mogao programirati centralu, a kasnije da bi korisnik mogao upravljati sustavom - uključivati i isključivati zaštitu, na centralu se spaja upravljačka tipkovnica ili drugi tipovi upravljača.

Upravljanje

Upravljač, najčešće tipkovnica, jedini je dio sustava s kojim korisnik komunicira odnosno pomoću kojeg upravlja sustavom. Tipkovnice se najčešće postavljaju unutar prostora, blizu ulaznih vrata, kako bi korisnik mogao prilikom izlaska iz kuće uključiti zaštitu utipkavanjem šifre, odnosno isključiti zaštitu prilikom ulaska u kuću. Osim tipkovnice postoje i drugi načini upravljanja sustavom npr. daljinski upravljač s kojim je moguće uključiti/isključiti alarm i s udaljenosti (kao kod alarma u automobilima), čitači kartica, elektronski ključevi i slično.

Detekcija

Detektori su vrlo važan dio sustava protuprovale jer o njima ovisi razina zaštite objekta i njen obuhvat. Oni ovise o vrijednostima koje se štite i riziku koji postoji za taj objekt. Osnovna zaštita je točkasta zaštita pojedinog ugroženog predmeta npr. kase. Druga razina, koja se i najčešće koristi, jer predstavlja najbolji omjer uloženih sredstava i ostvarene sigurnosti, je unutrašnja zaštita objekta, što znači da je provalnik detektiran nakon prodora u objekt. Treći stupanj zaštite je zaštita vanjskog ruba (perimetra) samog objekta - vrata i prozora , pri kojoj se provalnici detektiraju već pri pokušaju njihovog otvaranja. Za objekte koji zahtijevaju najviši stupanj zaštite potrebno je provalnike detektirati već pri pokušaju približavanja objektu i u torn se slučaju koriste detektori za vanjsku zaštitu.

S obzirom na način detekcije detektore možemo osnovno podijeliti na prostorne detektore kretanja, detektore vibracija i loma stakla te kontakte za detekciju otvaranja. Sve više su u upotrebi i bežični detektori, naročito pri instalaciji u već postojeće objekte gdje se ne želi ožičavanjem narušiti izgled prostora. Za upotrebu bežičnih detektora neophodni su i bežični prijemni moduli koji se spajaju na centralu ili se koriste potpuno bežične centrale.

Signalizacija

Centrala ima izlaz na koji se spajaju uređaji za signalizaciju. To su najčešće unutrašnje i vanjske sirene i/ili bljeskalice. Vanjske sirene imaju samonapajanje (akumulator) i protusabotažnu zaštitu.

Komunikacija

Digitalni komunikator je najčešće dio alarmne centrale, ali ukoliko centrala nema ugrađen komunikator ili se umjesto komunikacije na dojavni centar želi poslati govorna poruka na npr. mobitel vlasnika, na centralu se spajaju dodatni komunikatori ili pozivnici. Komunikacija se najčešće odvija putem klasične telefonske linije, ali se u slučaju nedostatka telefonske linije ili zbog veće sigurnosti upotrebljavaju i GSM komunikatori, a za najviši stupanj sigurnosti komunikacija putem mreže, odnosno Interneta.

Centralizacija sustava

Bitna funkcija sustava protuprovale i protuprepada je dojava signala alarma zaštitarskom dojavnom centru koji po potrebi organiziraju dolazak interventne zaštitarske ekipe i obavještavaju nadležne institucije. Za ispunjavanje te funkcije moraju biti opremljeni posebnim prijemnikom koji prima podatke o svim događajima s alarmnih sustava korisnika i softverom koji operateru omogućava trenutni uvid u status štićenih prostora.

Na tržištu jugoistočne Europe najviše se koriste SurGard prijemnici MLR, System II i System III, a uz njih je razvijen softver ABSistemDC: Izvedeno je 60 instalacija u Hrvatskoj te više od 20 u zemljama regije. ABSistemDC(NG) verzija softvera, osim standardne PSTN i GSM komunikacije, podržava IP i GPRS komunikaciju, te znatno pojednostavljuje pregled trenutnog statusa štićenih prostora te omogućava napredne integracijske funkcije: audio i video verifikaciju događaja. Inovacija „videoverifikacija signala alarma“ višestruko je nagrađivana na svjetskim sajmovima inovacija.

Integracija sustava

Sve veći broj korisnika želi sustave zaštite na objektu integrirati u jedinstveni sustav s jedinstvenim korisničkim sučeljem kako bi mogli efikasno i koordinirano koristiti sve funkcija, npr. uvid u video sliku s područja s kojeg se javlja alarm ili s vrata na koja netko ulazi. Tako se povećava pouzdanost i efikasnost sustava, olakšava rad operatere te povećava razina sigurnosti štićenog objekta.

Centralizirani i integrirani nadzor u realnom vremenu

Primjer rješenja protuprovalne zaštite velikog industrijskog kompleksa u kojem je primijenjen program za integraciju ABsitemDCI je tvornica duhana u Kanfanaru, dio Adris grupe. Poseban zahtjev investitora bio je zaštita svih vrata koja vode van tvorničkih hala na način da se alarm ne uključuje kao particija i da se ne aktivira lokalni zvučni alarm, ali da dežurni zaštitar na objektu u svakom trenutku ima u operativnom centru alarmni signal otvorenosti vrata. Dodatni zahtjev je bio da se u trenutku otvaranja vrata (koja moraju biti otključana jer služe za evakuaciju) osim zvučnog signala u centru automatski pojavi i slika iz kamere koja pokriva ta vrata kako bi zaštitar mogao odmah i vidjeti razlog otvaranja vrata. S obzirom da iščitavanje otvorenosti vrata na tipkovnici protuprovalnog sustava ne bi bilo jednostavno i praktično predloženo rješenje je bilo program za računalo s grafičkim mapama. Tako je za ovog investitora razvijen poseban programski paket ABsistemDCI koji je omogućavao operateru da na grafičkim mapama online prati stanje cijelog sustava, a u trenutku aktiviranja alarma otvorenosti vrata u programu se automatski podiže slika iz pripadajuće kamere.

Sustavi protuprovale i protuprepada potrebni su širokom krugu korisnika i primjenjuju se u velikom broju međusobno veoma različitih aplikacija -od stambenih prostora do velikih industrijskih postrojenja. Naravno da se sustav zaštite za tako različite aplikacije ne može biti isti. Ovisno o aplikaciji ugrađuje se različit broj i vrsta detektora, centrale različite veličine i funkcionalnosti te se koriste različiti načini komunikacije.



MANJI BEŽIČNI SUSTAVI S DOJAVOM KORISNIKU

Sustavi za stambene aplikacije prvenstveno trebaju udovoljiti zahtjevima ekonomičnosti, brze i jednostavne instalacije te lakog korištenja. Zato je, naročito za već izgrađene objekte u kojima podžbukna instalacija nije izvedena, najpraktičnije koristiti bežične sustave. S obzirom da su korisnici alarmnog sustava često i djeca praktično je omogućiti uključivanja i isključivanja alarma pomoću daljinskog upravljača. U slučaju alarma osim aktiviranja vanjske sirene često je potrebno, umjesto digitalne komunikacije usmjerene na zaštitarski dojavni centar, koristiti GSM komunikator za dojavu vlasniku jer objekt nema klasičnu telefonsku liniju (vikendice). Traže se i dodatne mogućnosti kao što je mogućnost daljinskog upravljanja raznim uređajima.

Primjer zaštite Stambenog Objekta

Sve ulaze u objekt potrebno je zaštititi pomoću magnetskih kontakata za vrata i prozore te prostornih detektora kretanja. Sustavom se upravlja pomoću tipkovnice na centrali ili daljinskog upravljača.



ŽICANI SUSTAVI S VIŠE PARTICIJA I DOJAVOM NA CENTAR

Za manje poslovne i veće stambene objekte potrebno je osigurati pouzdanu detekciju i komunikaciju. Najčešće se koriste centrale s prosječno osam zona (najčešće žičana s mogućnošću dodavanja bežičnih zona). Osim detektora za zaštitu od ulaska u prostor potrebno je ugraditi protuprepadna tipkala i druge vrste detektora (npr. loma stakla). Centrala treba biti spojena na zaštitarski dojavni centar, a u slučaju prekida telefonske linije ili povećane ugroženosti dobro je osigurati rezervni način komunikacije putem GSM komunikatora. U slučaju provalnog alarma aktiviraju se unutrašnje i vanjske sirene, dok se u slučaju pljačke zaštitarski dojavni centar alarmira tihom dojavom. Cijena sustava ove veličine prvenstveno ovisi o odabiru alarmne centrale pa je prije njezina izbora potrebno znati koliki broj zona i particija (dijelovi sustava koji se mogu nezavisno uključivati/isključivati) je potreban. Sustavom se najčešće upravljanje pomoću tipkovnice s LED signalizacijom ili LCD displejom ali se, naročito u stambenim objektima, radi lakšeg upravljanja mogu koristiti i čitači kartica ili elektronički ključevi. Bentel sustavi prilagođeni su upravo za primjenu u zahtjevnijim stambenim aplikacijama jer pouzdano rade, jednostavno ih je instalirati i programirati, imaju dodatne mogućnostima slanja poruka i različitog načina upravljanja.

Primjer zaštite trgovine

Manje prodavaonice česta su meta provalnika, a povremeno i pljačkaša. Detektorima kretanja potrebno je štititi sve prostore objekta, a zbog većih staklenih površina i detektorima loma stakla. Mogućnost pljačke trgovine također je veoma realna pa je potrebno na blagajnička radna mjesta ugraditi protuprepadna tipkala koja će omogućiti tihu dojavu. Kao rezervni način komunikacije preporuča se korištenje GSM komunikatora. Unutrašnje sirene se ugrađuju zbog efekta zastrašivanja provalnika, a vanjske kao upozorenje okolini da je u tijeku provala.



ZAŠTITA OBJEKATA VEĆEG RIZIKA S MREŽNOM KOMUNIKACIJOM

Poslovni objekti u kojima se nalazi veća količina novca ili nekih drugih vrijednosti povećano su ugroženi od napada. Zato treba koristiti protuprovalne sustave s većim brojem zona, mogućnosti proširenja i više nezavisnih particija kao što su Power centrale. Veliki broj programskih opcija osigurava prilagodbu sustava procesima u objektu, a veliki izbor tipkovnica i bežičnog proširenja prilagodbu potrebama korisnika. Preporučuje se i korištenje mrežne IP komunikacije putem T-link modula čime se osigurava i neprekidan nadzor komunikacije koji nije moguć kada se koristi klasična telefonska linija.

Primjer zaštite poslovnice banke

Poslovnice banke sastoje se od više prostora različitih namjena s različitim režimima rada. Ulazni prostor s bankomatima radi kontinuirano 24 sata pa ga se ne štiti detekcijom kretanja nego samo detekcijom loma stakla. Prostorna zaštita prostora za rad s klijentima je potrebna, ali se u radno vrijeme isključuje. Tehnička soba, prostor s kasom i prostor s pretincima građana neovisne su particije u kojima je alarm uključen uvijek kad u njima nisu zaposlenici ili klijenti. Zato je neophodno da alarmna centrala ima dovoljan broj particija i upravljačkih tipkovnica. Zbog povećane ugroženosti od prepada bitno je da se na svim radnim mjestima na kojima se radi s klijentima nalaze panik tipke i/ili šine. U prostorima u kojima su zaposlenici mobilni preporuča se korištenje i bežičnih panik tipki (upravljača). Za zaštitu kase i zidova trezora potrebno je koristiti detektore šuma kako bi se detektirao pokušaj provale probijanjem zidova. Svi uređaji koji se koriste u objektima visokog rizika moraju biti otporni na sabotažu. To znači da detektori kretanja u prostorijama u kojima se kreću klijenti trebaju imati zaštitu od maskiranja (priprema za provalu u noćnom režimu), da vanjska sirena mora imati protusabotažnu zaštitu te da se svaki prekid u zonama ili u komunikacijskoj liniji mora definirati kao sabotažni signal. Korištenje mrežne komunikacije između štićenog objekta i zaštitarskog dojavnog centra osigurat će se i neprekidan nadzor komunikacije.



VIŠE KRUGOVA ZAŠTITE S LOKALNOM I IZDVOJENOM SIGNALIZACIJOM

Veliki objekti visokog rizika zahtijevaju jedinstven način zaštite, projektiran upravo za taj objekt i to ne samo zato što su građevinski različiti već prvenstveno zato jer su izloženi specifičnim rizicima. Pri štićenju objekata visokog rizika treba primijeniti logiku više krugova zaštite. Prvi krug zaštite odnosi se na vanjsku zaštitu objekta kojom se štiti prilaz objektu (ili u našem primjeru izlaz iz zatvorenog kruga) i najčešće se provodi infracrvenim ili mikrovalnim barijerama. Drugi krug zaštite odnosi se na perimetar uz sami objekt koji se štiti vanjskim prostornim detektorima kretanja te magnetskim kontaktima na vratima i prozorima. U slučaju ulaska u objekt reagira treći krug - protuprovalna zaštita unutrašnjosti objekta. Za zaštitu pojedinog ugroženog predmeta, bilo da je to kasa ili umjetničko djelo, aktivira se četvrti krug - točkasta zaštita predmeta. Za zaštitu objekata velikog rizika koriste se i čuvari (tjelesna zaštita) pa je lokalna signalizacija o statusu sustava iznimno važna. Status sustava najbolje je prikazivati na ekranu računala u obliku mapa prostora s pozicijama svih detektora i interaktivnim prikazom njihovih statusa. Programi za prikaz statusa sustava direktno su povezani s protuprovalnom centralom, a po potrebi i s drugim sustavima zaštite, i jedinstveno su upravljačko mjesto za zaštitu objekta.

Primjer zaštite zatvora

Zatvor je specifičan po tome što protuprovalni sustav ne služi za zaštitu od prodora u objekt već za zaštitu izlaska iz objekta. Detekcija otvaranja prostora zatvorenika i dijela unutrašnjosti objekta aktivna je samo noću. Prostorna zaštita dvorišta ne mora nužno aktivirati glasan alarm jer ovisi o smjeru kretanja, već može služiti kao upozorenje da osoba kreće prema zabranjenom dijelu. Vanjska zaštita okoline zatvora može se izvesti digitalnim infracrvenim barijerama. Svi detektori se povezuju na alarmnu centralu koja ima mogućnost programiranja različitih režima rada u particijama (krugovima zaštite), a sve se prikazuje na zaslonu računala s grafičkim prikazom prostora. Upravljački izlazi iz centrale mogu se koristiti za aktiviranja npr. rasvjete ili automatsko zatvaranje vrata.